Foto: iz otvorenih izvora
Zajedno ili odvojeno: s kim trebaju živjeti stariji ljudi?
Suvremeni psiholozi često promiču i podržavaju ideju da bi svi trebali živjeti odvojeno – djeca od roditelja, roditelji od djece, pa čak i supružnici. Ovo se smatra važnim korakom u izgradnji osobne autonomije i zdravih odnosa. Proces koji psiholozi nazivaju “odvajanjem” ne odnosi se samo na fizičko odvajanje.
stanovanja, ali i u postupnom emocionalnom udaljavanju, što pomaže razvijanju neovisnosti, osobnih granica i odlučivanja bez stalne kontrole. Istodobno, stariji roditelji, osobito ako su ostali bez partnera, često potpadaju pod “sindrom praznog gnijezda”, osjećaju tjeskobu i usamljenost. S početkom starosti ljudi doživljavaju ne samo fiziološke promjene, već i poteškoće u emocionalnoj sferi – povećana tjeskoba, tuga, ponekad ekscentrično ponašanje, smanjena sposobnost prilagodbe novim situacijama.
Napuštanje posla i gubitak prijatelja i društvenih krugova dovodi do osjećaja usamljenosti i izolacije. Zbog toga su pravo okruženje i topli odnosi ključni u odrasloj dobi.
Stoga ne postoje jedinstveni univerzalni recepti za sreću u obiteljskom životu, a odvojeni život nije nužan da bismo bili sretni. Zajednički ili odvojeni život individualni je izbor ovisno o osobnim potrebama, karakteru, kulturnim tradicijama i specifičnoj situaciji svakog pojedinca, obitelji ili para.
Glavna stvar nije sam oblik stanovanja, već kvaliteta odnosa. Nepostojanje jedinstvenog “recepta” posljedica je činjenice da se sretne veze grade na međusobnom razumijevanju, razumijevanju vlastitih i partnerovih potreba te sposobnosti prilagodbe promjenama.
Stoga starost ne bi trebala ići po određenom scenariju. Život nakon 70. može biti drugačiji. Ovo je vrijeme kada možete birati s kim ćete biti i kako ćete živjeti svoje dane.
Život sa samim sobom važna je vrijednost
Usamljenost ne znači nužno izolaciju ili usamljenost duše. To je sposobnost pronalaženja mira u vlastitom društvu, radost u jednostavnim stvarima – kuhanje kave za sebe, čitanje bez žurbe, život bez stalnog odobravanja sa strane. Kao što pokazuju psihološka istraživanja, sposobnost življenja sa samim sobom rijedak je duhovni dar koji daje neovisnost i unutarnji sklad.
Prazan stan može biti zastrašujući ne zbog mraka, već zbog misli koje dolaze s njim. Međutim, prilagodba je naučiti slušati sebe kada strah ustupi mjesto jasnoći. Samoća postaje prostor slobode u kojem možete biti svoji, što je važno nakon gubitaka i stresova povezanih sa starenjem.
Živjeti s djecom – samo ako je to ljubav, a ne dužnost
Život pod istim krovom s djecom može biti skladan i radostan ako se gradi na temelju međusobnog poštovanja, brige i topline. Kada starija osoba osjeća da je punopravni dio obitelji, a ne dadilja ili teret, to je blagoslov. Međutim, prisutnost koja izaziva umor, nepoštivanje ili osjećaj izostavljenosti predstavlja psihičko opterećenje koje može biti štetno za zdravlje.
Vrlo je važno da starije osobe imaju svoj prostor, gdje se nalaze stvari i navike koje su im poznate. Psiholozi naglašavaju da je promjena uobičajenog okruženja za starije ljude veliki stres i izvor otuđenja, stoga ne treba ništa žrtvovati za udobnost mlađih članova obitelji.
S prijateljem – kada postoji povjerenje i uzajamna pomoć
Sve više i više starijih žena odlučuje se na zajednički život, stvarajući male grupe socijalne podrške. Takva zajednica nije ovisnost, već pravo prijateljstvo, gdje ljudi pomažu jedni drugima i ispunjavaju život zajedništvom, toplinom i sigurnošću. To je intimnost, gdje se ne cijene svađe, već međusobno razumijevanje.
S unucima – uz poštovanje i međusobno razumijevanje
Unuci često unose pravu toplinu i iskrenost u živote starijih ljudi bez nepotrebnih konvencija. Istodobno, stariji rođaci ne bi trebali postati samo pomagači svojim unucima. Psiholozi savjetuju održavanje razumijevanja kako bi zajednički život svima donosio radost – i unucima i bakama i djedovima.
Ne s onima koji ti oduzimaju dostojanstvo i mir
Nakon 70 godina ne biste trebali ostati u tvrtki u kojoj vlada ponižavanje, nepoštovanje ili kontradikcija. Starost je vrijeme kada treba sačuvati vlastito dostojanstvo, a ne zadovoljiti se ulogom “podobnog” za druge. Istraživanja naglašavaju važnost psihološke dobrobiti u starijoj dobi, što je nemoguće bez poštovanja i podrške.
Aktivan život i budućnost i nakon 70
Stručnjaci kažu da odlazak u mirovinu ne znači i kraj aktivnog života. Stariji mogu i trebaju planirati svoju budućnost: ići u kazalište, baviti se kreativnošću, učiti nove stvari. Održavanje interesa za život usporava biološko starenje i poboljšava psihičko blagostanje.
Život nakon 70. nije kraj, već posebno razdoblje koje zahtijeva razumijevanje, podršku i odabir vlastitog puta, gdje se cijeni dostojanstvo i unutarnji mir.
