Foto: iz otvorenih izvora
Zdrav par ima jednostavnu formulu: iskrenost kada su u pitanju veze i privatnost kada su u pitanju osobne granice.
Većina ljudi je uvjerena da u zdravoj vezi ne bi trebalo biti laži. Ali psihološka praksa pokazuje da je apsolutna iskrenost ideal koji ne funkcionira uvijek u stvarnom životu. Nije pitanje jesu li laž i šutnja mogući, nego zašto se pojavljuju. Je li laganje moguće u bliskim odnosima i, ako jest, gdje je granica? Natalija Garina, magistrica psihologije i psihoterapeutkinja, rekla je za RBC-Ukrajina.
Tri vrste laži
Postoje tri vrste laži. Prvi je zaštitni, kada ljudi nešto skrivaju ne zbog manipulacije, već da bi izbjegli sukob ili da ne bi povrijedili partnera.
“Na primjer, nemojte govoriti o lošem raspoloženju, kako se ne biste obrušili na svoje voljene. Takve “sitne laži pristojnosti” ne uništavaju odnose ako ne postanu sustavni”, kaže psiholog.
Druga je laž srama. Skrivanje prošlosti, obiteljskih priča, vlastitih slabosti. Ovdje je važno razumjeti motiv. Ako tajne pomažu u održavanju unutarnje granice i ne traumatiziraju par, to je normalno.
Ali ako se partner boji reći istinu jer očekuje osudu ili kaznu, to je već znak opasnosti, a ne individualnog prostora.
Treća vrsta su manipulativne laži. Skrivanje osjećaja, financija, izdaja, pravih namjera. To uništava povjerenje, stvara distancu i stvara odnos u kojem čovjek uvijek živi u stanju kontrole.
Koje stvari se ne mogu sakriti
Zdrav par ima jednostavnu formulu: iskrenost kada su u pitanju veze i privatnost kada su u pitanju osobne granice.
“Partner nije dužan otkriti svaki detalj iz prošlosti, ali vrijedi biti iskren o onome što je važno – vrijednostima, osjećajima, odlukama, očekivanjima. Laž postaje problem kada je njena svrha izbjegavanje odgovornosti ili stjecanje koristi na račun drugoga”, dodaje Natalya Garina.
Dakle, nije svaka šutnja prijetnja. Ali svaka laž ima motiv. A ako je taj motiv strah ili manipulacija, to je već signal da je u vezi potreban razgovor o povjerenju.
